Poruka dana
„Zahvalan um neprestano je usmjeren prema najboljem; zato teži postati najboljim, prima oblik i značaj najboljeg, i prima najbolje.”
— Wallace D. Wattles, „Znanost bogaćenja”
Čime da hranim um kad me već od jutra čekaju tuđe brige, usporedbe, računi, poruke i vijesti koje stežu želudac? To pitanje mnogi ne izgovore, ali ga nose dok peru šalicu, pale računalo ili leže budni dulje nego što bi htjeli.
Wattlesov odgovor nije: pretvaraj se da problema nema. Njegov odgovor je: pazi čemu daješ unutarnje prijestolje. Zahvalnost je za njega red u pažnji. Kad se um stalno hrani manjkavošću, počinje svuda vidjeti samo natjecanje, prijetnju i premalo mjesta za sve. Kad se vrati onome što već jest dobro, korisno i živo, u njemu se budi stvaralački pogled.
To ne znači da će zahvalna misao čarobno riješiti vanjske okolnosti. Znači da iz zahvalnosti drukčije odgovaramo: manje grčevito, manje iz zavisti, manje iz straha da nam netko uzima zrak. Um koji vidi oslonac lakše smisli sljedeći pošten korak.
Danas, prije nego što pustiš prvoj brizi da preuzme cijeli stol, zastani uz jednu običnu stvar koja te već nosi: vodu u čaši, ruku koja može raditi, osobu koja je jučer rekla nešto dobro. Zatim se tiho pitaj: što mogu stvoriti iz ovoga, umjesto da se borim oko mrvica?
Ono što hranimo pažnjom ne ostaje malo; zato danas nahrani ono iz čega želiš živjeti.