Poruka dana
„Život je zrcalo: onome tko misli odražava ono što u njega unosi mišlju.”
— Ernest Holmes, „The Science of Mind”
Jedna osoba tog jutra ulazi u tramvaj s već stegnutim ramenima. Nitko joj ništa nije rekao, dan još nije pokazao zube, ali u njoj već radi tiha rečenica: opet će biti naporno. I doista, svaki šum zvuči grublje, svako čekanje dulje, svako lice zatvorenije.
Ernest Holmes ne govori da jedna misao čarobno pomiče događaje kao figure po stolu. Govori o dubljem zakonu unutarnjeg života: ono u što vjerujemo, ono čime smo iznutra obojeni, postaje kalup kroz koji čitamo svijet i kroz koji često nesvjesno biramo svoj ton, riječ, pogled i potez.
Ako se u dan uđe s osjećajem obrane, i najobičnije pitanje može zazvučati kao napad. Ako se uđe s malo više povjerenja, ista rečenica može postati samo rečenica. Vanjski svijet nije uvijek pod našom vlašću, ali unutarnje stanje tiho sudjeluje u svakom susretu, kao svjetlo pod kojim gledamo sobu.
Danas, prije nego što odgovoriš na prvu poruku ili otvoriš vrata nekoj obavezi, zastani na trenutak i zapitaj se: kakav ton sada unosim u ovo? Ne moraš se prisiljavati na vedrinu. Dovoljno je omekšati unutarnju pretpostavku za jedan stupanj.
Ponekad se dan ne promijeni odmah, ali se promijeni način na koji ga nosimo.