Poruka dana
„Tvoja je bol lomljenje ljuske koja zatvara tvoje razumijevanje.”
— Kahlil Gibran, „Prorok”
Pišem ti ovo za trenutak kad se u tebi javi stara rečenica: „Opet sam zakasnio”, „Nisam dovoljno snažna”, „Sa mnom uvijek nešto ne valja.” Takve riječi ne prođu samo kroz glavu. Ako ih ponavljamo dovoljno dugo, počnu nalikovati zidovima sobe u kojoj se budimo.
Gibran ne slavi bol i ne traži da je uljepšamo. On kaže nešto nježnije: ono što boli često pokazuje gdje je ljuska postala pretijesna. Možda je to slika o sebi koju smo davno prihvatili. Možda navika da se prema sebi obraćamo oštrije nego što bismo ikada govorili nekome koga volimo.
Danas, kad primijetiš unutarnju presudu, ne moraš joj vjerovati samo zato što zvuči poznato. Zastani kraj nje kao kraj napukle šalice. Umjesto „takav sam”, pokušaj tiho reći: „Ovo je stara priča koja puca. Mogu govoriti sa sobom malo poštenije.” Ne slađe, ne lažno, nego poštenije.
Ako te dan pritisne na poslu, u redu pred blagajnom ili za stolom s osobom koja te lako izbaci iz ravnoteže, poslušaj koje ime daješ sebi u tom trenutku. Tu počinje obnova kuće.
Neka danas pukne barem jedna rečenica koja te premalo voli.