Poruka dana
„Vjeruj sebi: svako srce titra na toj željeznoj žici.”
— Ralph Waldo Emerson, „Self-Reliance”
Neka ova rečenica danas stigne do tebe kao kratko pismo ostavljeno na stolu: ne moraš dokazati da zaslužuješ svoje mjesto. Možda se dan otvori tuđim uspjesima, usporedbama, cijenama, pitanjem ima li dovoljno prilika, pažnje, vremena ili kruha za sve.
Ta misao ne govori o tvrdoglavosti ni o glasu koji mora biti najglasniji. Govori o onoj unutarnjoj mjeri po kojoj znaš što je tvoje, čak i kad to još nema oblik. Kad joj vjeruješ, prestaješ živjeti kao kopija tuđe pjesme. Zavist tada više nije dokaz da kasniš; ona je samo znak da si nakratko zaboravio vlastiti ton.
Obilje, u ovom duhu, nije obećanje da će se vanjske okolnosti odmah posložiti po želji. To je stav u kojem ne grabiš iz straha, ne smanjuješ se da bi bio prihvaćen i ne mjeriš svoju vrijednost tuđom košarom. U kuhinji, na poslu, u razgovoru o novcu ili vremenu, takvo povjerenje zvuči jednostavno: ima mjesta i za mene, ali moje mjesto ne moram oteti nikome.
Danas, kad primijetiš usporedbu, zastani prije nego što joj povjeruješ. Pitaj se: što bih učinio da sam već dovoljno svoj? Zatim napravi jedan mali potez iz tog odgovora — pošalji iskrenu poruku, odbij nepotrebnu žurbu, dovrši ono što je tvoje.
Ponekad se dan promijeni čim prestaneš svirati tuđu melodiju.