Poruka dana
„Svijet u kojem živimo svijet je mašte; čovjek djelovanjem svoje mašte stvara stvarnosti i okolnosti života, bilo da to zna ili ne zna.”
— Neville Goddard, „The Law and the Promise”
Ova rečenica najviše dira onda kad se uhvatimo kako dan unaprijed sužavamo. Prije razgovora već očekujemo odbijanje. Prije računa već osjećamo stezanje. Prije nego išta zatražimo, u sebi kao da kažemo: vjerojatno nema dovoljno mjesta za mene.
Neville nije govorio o maštanju kao bijegu od života, nego o unutarnjem položaju iz kojeg živimo. Ono što stalno zamišljamo o sebi — jesmo li podržani ili sami, ima li dovoljno ili uvijek kasnimo — postaje ton kojim čitamo događaje. Isti stol, isti posao, isti novčanik mogu se doživjeti iz straha od manjka ili iz tihe pretpostavke da se korak po korak može otvoriti prostor.
Danas, kad se pojavi misao oskudice, nemoj se s njom prepirati. Samo je prepoznaj kao staru sliku. Zastani na trenutak i u sebi zamijeni kraj prizora: vidi sebe kako razgovaraš mirnije, primaš ono što trebaš dostojanstveno, dijeliš bez grča, odlučuješ iz dovoljno, a ne iz panike. To nije obećanje vanjskog ishoda; to je povratak vlastitog držanja.
Navečer možeš tiho preurediti jedan trenutak dana koji je bio stisnut. U mašti ga odigraj plemenitije, s više povjerenja. Ponekad se obilje najprije pojavi kao mekši dah u prsima i rečenica: ima mjesta i za mene.