Poruka dana
„Sve je Um; svemir je mentalan. Kako gore, tako dolje; kako dolje, tako gore.”
— Tri inicijata, „Kybalion”
Na kuhinjskom stolu treperi telefon. Jedna osoba čita niz uznemirenih poruka: netko viče u obiteljskoj grupi, vijesti se nižu bez daha, na poslu već stiže optužujući ton. Ruka krene odgovoriti odmah, onako kako bi buka htjela — brzo, oštro, iz grča.
Ali rečenica kaže nešto jednostavno i zahtjevno: vanjski prizor nije jedino mjesto događanja. Ono što se u nama uzdigne kao slika, sud i raspoloženje počinje bojiti sve što vidimo. Ako je unutra oluja, i neutralna rečenica zvuči kao napad. Ako je unutra malo prostora, isti prizor može ostati samo prizor, a ne zapovijed.
To ne znači poricati loše vijesti ni praviti se da tuđa drama ne postoji. Znači ne predati joj svoje središte. “Kako gore, tako dolje” ovdje postaje vrlo praktično: red u pažnji stvara red u držanju, u glasu, u prvom odgovoru koji ne mora biti nastavak tuđeg nemira.
Danas, prije nego što uđeš u raspravu, zastani na jedan trenutak i tiho se pitaj: “Što želim unijeti u ovu prostoriju?” Možda je odgovor mirniji ton, jedna rečenica manje, ili odluka da se ne odgovori dok se srce ne smjesti.
Ne moraš ugasiti svu buku oko sebe da bi sačuvao vlastiti mir; dovoljno je ne dati buci da govori tvojim glasom.