Poruka dana
„Kao što biljka niče iz sjemena i bez njega ne može postojati, tako svako čovjekovo djelo niče iz skrivenog sjemena misli. Djelo je cvijet misli, a radost i patnja njezini su plodovi.”
— James Allen, „Kako čovjek misli”
Prije nego nešto kažemo osobi koju volimo, u nama se već nešto pokrenulo. Možda stari strah da ćemo biti zanemareni. Možda ponos koji ne želi prvi popustiti. Možda tiha želja da se odnos ipak sačuva, iako je trenutak neugodan.
James Allen ne govori o mislima kao ukrasu, nego kao o sjemenu karaktera. Ono što dugo njegujemo u sebi s vremenom se pokaže u tonu glasa, u načinu slušanja, u spremnosti da priznamo pogrešku. Ako u sebi stalno zalijevamo sumnju, i ljubav počne zvučati kao obrana. Ako njegujemo razumijevanje, oprost ne postaje slabost, nego jasniji izbor.
To ne znači da trebamo opravdavati tuđe rane postupke ili se praviti da nas ništa ne boli. Znači da možemo pogledati što iz nas progovara prije nego progovorimo. Danas, kad se pojavi napet razgovor, zastanite samo toliko da se upitate: iz kojeg sjemena sada odgovaram — iz povrijeđenosti koja želi uzvratiti ili iz istine koja želi razumjeti?
Ponekad se odnos počne mijenjati u najtišem trenutku: kad u sebi posadimo drukčiju misao prije prve riječi.