Poruka dana
„Rad je ljubav koja je postala vidljiva.”
— Kahlil Gibran, „Prorok”
Ponekad ono što trebamo obaviti izgleda samo kao niz sitnih obaveza: odgovoriti na poruku, pripremiti stol, popraviti pogrešku, vratiti nešto na svoje mjesto. A onda jedna rečenica podsjeti da običan dan nije prazan hod. U njemu ima mnogo prilika da zahvalnost dobije oblik.
Rad, u Gibranovu smislu, nije samo posao za plaću. To je svaki način na koji dodirujemo svijet: rukom, riječju, pažnjom, strpljenjem. Ljubav ovdje nije velika izjava ni osjećaj koji mora gorjeti cijeli dan. Ona je briga koja se ne razmeće: kruh narezan za nekoga, dokument dovršen pošteno, tišina koju ne prekidamo grubom riječju.
Vidljiva znači da ono unutarnje ne ostane zatvoreno u nama. Zahvalnost se vidi kada čuvamo ono što nam je dano: tijelo koje nas nosi, dom koji treba malo reda, ljude koji možda ne traže mnogo, ali osjete kad smo prisutni. Tada i najobičniji zadatak prestaje biti samo teret; postaje način da kažemo: vidim dar, i neću proći pokraj njega nepažljivo.
Danas izaberi jednu stvar koju ionako moraš učiniti i učini je kao mali znak zahvalnosti. Ne savršeno, ne svečano. Samo s malo više nježnosti nego inače: prema predmetu, osobi, prostoru ili sebi.
Kad ljubav nema velike riječi, često uzme metlu, olovku, šalicu ili alat — i svejedno bude prepoznata.