Poruka dana
„Sve teče, van i unutra; sve ima svoje plime; sve se uzdiže i pada; zamah njihala očituje se u svemu.”
— Tri inicijata, „Kybalion”
Jedna osoba sjedi za kuhinjskim stolom s telefonom u ruci. Čeka odgovor koji ne dolazi. Palac opet ide prema zaslonu, šalica se hladi, čeljust je stegnuta kao da će se upornošću ubrzati nečija poruka, tuđa odluka ili sutrašnji rasplet.
Kybalion ovdje ne govori da trebamo pasivno stajati pred životom. Govori da život ima ritam: pritisak i popuštanje, približavanje i udaljavanje, jasnoću i maglu. Kad to zaboravimo, pokušavamo zadržati plimu u šaci. Tada se um umori ne zato što nešto volimo, nego zato što smo počeli vjerovati da sve mora ostati pod našom napetošću.
Otpuštanje nije odustajanje od onoga što nam je važno. To je trenutak kad ruka prestane glumiti sidro. Danas se možeš jednom zaustaviti prije nego što ponovno provjeriš, požuriš, objasniš ili stisneš. Reci u sebi: sada činim svoj dio, a ritmu dopuštam njegov dio. Zatim učini nešto obično i stvarno: operi šalicu, prošeći do prozora, vrati tijelo u sadašnji trenutak.
Neke se stvari lakše pomaknu kad ih prestanemo gurati svom snagom.