Poruka dana
„Ovo ljudsko biće je gostinjska kuća. Svakoga jutra stiže novi gost: radost, potištenost, zloba, neki prolazni trenutak svijesti.”
— Rumi, „The Guest House”
Kako ostati miran kad tuđa drama pokuca glasno, a loše vijesti uđu bez pitanja? Rumi ne odgovara tvrdoćom. Ne kaže: zatvori vrata, pravi se da te ništa ne dotiče. Kaže: prepoznaj gosta.
U njegovoj slici duša nije tvrđava nego kuća. Kroz nju prolaze osjećaji, misli, strahovi, tuđe rečenice, jutarnje vijesti, nečiji oštar ton. Nevolja nastane kad gostu damo ključeve i pustimo ga da preuredi cijelu kuću. Ljutnja smije ući; ne mora sjesti za upravljač. Tuga smije biti viđena; ne mora govoriti umjesto nas.
Danas, kad osjetiš da te nešto povlači u reakciju, zastani tek toliko da u sebi kažeš: “Ovo je gost, nije gospodar.” Možeš nastaviti razgovor sporije. Možeš ne otvoriti još jednu vijest. Možeš odgovoriti kasnije, kad se u kući ponovno čuje tvoj glas, a ne buka onoga što je upravo ušlo.
Mir nije odsutnost posjetitelja. Mir je trenutak u kojem se sjetiš da vrata postoje, ali ključ ostaje kod tebe.