Poruka dana
„Život je ogledalo i misliocu će odraziti ono što on u njega misli.”
— Ernest Holmes, „The Science of Mind”
Ogledalo ne raspravlja s nama. Ako pred njega stanemo napeti, ono ne može pokazati smiren izraz. Ako u dan uđemo s tihom pretpostavkom da je sve premalo — vremena, pažnje, pomoći, kruha na stolu — često počnemo vidjeti samo dokaze za manjak.
Kod Holmesa riječ život nije hladan mehanizam, nego živo polje u kojem se naša uvjerenja pretvaraju u način gledanja, izbora i postupanja. Ogledalo znači: ne gledamo svijet potpuno goli od svojih misli; gledamo ga kroz kalup koji nosimo u sebi. A misao, u njegovu učenju, nije prolazna briga koja nam proleti glavom, nego ono čemu se vraćamo dok ne postane unutarnja istina.
Zato obilje ovdje ne znači obećanje da će se nešto izvana čudesno posložiti. Znači početi dan iz mjesta koje ne šapuće: „Za mene neće biti dovoljno.” Možda će to promijeniti ton kojim tražimo pomoć, strpljenje u redu pred blagajnom, spremnost da podijelimo ručak, ili sposobnost da primijetimo vrata koja su već malo odškrinuta.
Danas, prije prve veće odluke, zastanite na nekoliko sekundi i pitajte se: „Iz kojeg uvjerenja sada gledam — iz oskudice ili iz povjerenja?” Ne morate se siliti na vedrinu. Dovoljno je malo omekšati unutarnji stisak i ponašati se kao netko za koga u životu ima mjesta.
Kad se pogled promijeni, i običan dan zna uzvratiti drukčijim licem.