Poruka dana
„Sve je um; svemir je mentalan. Kako gore, tako dolje; kako dolje, tako gore.”
— Tri inicijata, „Kybalion”
Predvečer se često vidi ono što je dan skrivao. U tišini nakon obaveza jasnije čujemo rečenicu koju smo nosili u sebi: „Ja uvijek odgađam”, „Za mene je kasno”, „Ne znam početi.” Stara priča ne mora vikati da bi nas zadržala; dovoljno je da joj povjerujemo još jedno jutro.
Ova misao ne kaže da se vanjski svijet pokorava svakoj našoj želji. Kaže nešto trezvenije i dublje: način na koji držimo svijet u svijesti oblikuje naše držanje, izbore, riječi i prvi sljedeći pokret. Ako se iznutra vidimo kao netko tko je već zakasnio, i najmanji početak izgleda kao planina. Ako dopustimo novu unutarnju sliku, korak još može biti malen, ali više nije nemoguć.
Večeras, prije spavanja, ne popravljaj cijeli život. Samo tiho zamijeni jednu staru rečenicu. Umjesto „opet isto”, pokušaj: „Mogu početi s jednim čistim korakom.” Zatim sutra izaberi nešto sitno i stvarno: pošalji poruku, otvori dokument, pospremi jedan kut, reci istinu mirnijim glasom.
Novi početak rijetko prvo izgleda veliko. Najčešće se rodi kao drugačija misao s kojom legnemo i jedan pošten korak s kojim ustanemo.