Poruka dana
„Moraš se osloboditi misli o natjecanju. Trebaš stvarati, a ne natjecati se za ono što je već stvoreno.”
— Wallace D. Wattles, „Znanost bogaćenja”
Kad se svjetlo dana spusti na stol, često vidimo koliko smo toga držali stisnuto: tuđu rečenicu, usporedbu, računicu, strah da će netko uzeti ono što nama treba. Um se umori ne samo od posla, nego i od tih nevidljivih šaka.
Ova misao ne kaže da život nema praktične zahtjeve. Kaže nešto tiše i hrabrije: ne moraš ulaziti u dan kao u borbu za mrvice. Stvaralački um ne počinje pitanjem tko ti smeta, nego što sada može nastati kroz tvoju pažnju, rad i poštenu namjeru. Zahvalnost tu nije ukras; ona otpušta grč jer primjećuje da već postoji tlo pod nogama, netko tko je pomogao, sposobnost koja nije nestala, mala vrata koja nisu zaključana.
U običnom danu to izgleda vrlo jednostavno. Umjesto da večer završimo prebrojavanjem tko je dobio više priznanja, vremena ili mira, možemo pogledati gdje smo danas ipak nešto dodali: oprali tanjur, odgovorili smirenije, dovršili jedan redak, ostali pristojni kad je bilo lakše biti oštar.
Večeras, prije spavanja, samo otvorite dlan kao da puštate uže koje ste predugo vukli. U sebi imenujte jednu stvar na kojoj ste zahvalni i jednu malu stvar koju sutra želite stvarati, ne dokazivati.
Lakše se spava kad dan ne završava stiskom, nego otvorenom rukom.