Poruka dana
„San je vrata u nebo. Ono što u njih poneseš kao osjećaj, iznijet ćeš kao stanje, čin ili okolnost; zato zaspi u osjećaju ispunjene želje.”
— Neville Goddard, „Feeling Is the Secret”
Što ako dan ne počinje kad otvorimo oči, nego već onda kad ih sinoć zatvorimo? To je pitanje koje se tiho javi nakon večeri provedene u brigama: zašto se budim kao da me nešto već unaprijed vuče za rukav?
Neville ovdje ne govori o čarobnom gumbu kojim upravljamo životom izvana. Govori o stanju svijesti koje nosimo kao unutarnju klimu. Ako zaspimo u osjećaju poraza, tijelo se odmara, ali pažnja ostaje savijena oko istog čvora. Ako zaspimo u mirnijem, dostojnijem osjećaju sebe, ne moramo znati kako će se sve posložiti; samo prestajemo hraniti stari unutarnji prizor.
To se vidi u sasvim običnim stvarima. Ujutro ista poruka može zvučati kao napad ili kao podatak. Isti posao može izgledati kao kazna ili kao jedan korak pred nama. Osjećaj u kojem boravimo ne briše stvarnost, ali boji način na koji je susrećemo.
Večeras, prije nego san povuče misli, odaberi jednu jednostavnu rečenicu koja nosi smireniju verziju tebe: „Mogu proći kroz sutra sabrano.” Ne ponavljaj je na silu. Samo je pusti da bude zadnji ton u sobi, mekši od brige.
Ponekad je dovoljno ne zaspati u staroj priči, nego u malo nježnijem odnosu prema sebi.