Poruka dana
„Rad je ljubav koja je postala vidljiva. I kad radite s ljubavlju, povezujete se s vlastitim srcem i srcima drugih.”
— Kahlil Gibran, „Prorok”
Koliko puta kroz dan bacamo u um svakakve sitnice — zabrinutost, žurbu, tuđe glasove i tekstove — i tek navečer čujemo što je od toga pustilo korijen? Kao što se tijelo s večerom smiri, tako i um sabira sve što je tijekom dana upio. Kahlil Gibran podsjeća: ono što unosimo unutra, raste u nama i oblikuje našu noć, a i jutro koje će doći.
Gibranova slika rada kao vidljive ljubavi govori o širem fenomenu: sve što njegujemo, sve čemu pridajemo vrijednost i što radosno ulažemo, vraća nam se kao kvaliteta dana — i misli nisu iznimka. Ako mislima dajemo žurbu, dan nam je nervozan; ako ih hranimo strahom, tijelo to osjeća prije sna. Kad umjesto toga biramo pažnju, zahvalnost ili toplu misao, i naša večer postaje blaža.
Večeras, dok staneš pred noć, zastani na trenutak prije sna. Pogledaj što si danu dao i što si primio, ali bez osude. Umjesto da brojiš pogreške ili ponavljaš stara brinjenja, usmjeri pažnju na jednu misao ili prizor zbog kojeg je srce mirno: možda sitan trenutak radosti, možda zahvalnost ili samo osjećaj da si danas bio prisutan. Nahrani time svoj um pred počinak.
Kad ležeći pustiš tu toplu misao da traje, ona u tišini večeri postaje sjeme iz kojeg raste sutrašnji dan.