Poruka dana
„Podsvijest prihvaća kao istinito ono što stvarno osjećate da je istinito.”
— Joseph Murphy, „Moć podsvijesti”
Predvečer se često čuje ono što je dan potiskivao. Kad se stiša kuhinja, kad svjetlo u sobi postane mekše, isplivaju rečenice koje smo sebi govorili usput: opet kasnim, ne snalazim se, nisam dovoljno dobra osoba za ovo, uvijek moram sama. Nisu to samo riječi. Ako ih ponavljamo s uvjerenjem, one polako postaju zidovi našeg unutarnjeg doma.
Ova misao ne govori da će jedna lijepa rečenica čudesno promijeniti svijet oko nas. Govori nešto bliže i odgovornije: ono što u sebi najčešće prihvaćamo kao “istinu o meni” postaje mjesto iz kojeg gledamo, biramo, odgovaramo i očekujemo. Podsvijest ne raspravlja poput suca; ona prima ton, sliku i osjećaj koji joj stalno donosimo.
Večeras, prije spavanja, ne morate popravljati cijeli život. Dovoljno je uhvatiti jednu staru rečenicu koja vas smanjuje i ne nastaviti je hraniti. Umjesto “ja to ne znam”, tiho ponudite nešto poštenije: “Učim ostati uz sebe dok ovo rješavam.” Ne kao ukras, nego kao nova adresa na koju se um može vratiti.
S takvom mišlju lakše je leći, a sutra ustati iz malo prostranije sobe u sebi.