Poruka dana
Na krojačkom stolu leži plavo platno koje se ne smije pogrešno zarezati. Škare su otvorene, papirnati kroj malo bježi pod dlanom, a osoba za stolom odgađa prvi rez jer se cijeli posao odjednom čini veći od njezine mirne ruke.
Um joj nudi poznatu sliku: još nije spremna, treba još provjeriti, možda danas nije pravi dan. No kad na trenutak pretpostavi da je već osoba koja dovršava pažljivo i stabilno, pažnja se suzi. Ne gleda više cijeli rok, sve moguće greške i tuđa očekivanja. Vidi samo liniju ispred škara. Tijelo se ne mora uvjeriti u savršen ishod; dovoljno je da dobije siguran sljedeći pokret.
Tada primijeti obrat: samopouzdanje nije uvijek osjećaj prije početka. Ponekad je trag koji ostaje iza prvog urednog poteza.
Danas, prije najvažnijeg posla, neka njezina mala vježba traje sedam minuta: maknuti jedan predmet koji odvlači pažnju, staviti alat ili dokument u sredinu, dlanom dotaknuti radnu površinu i napraviti samo prvi konkretan potez. Ne cijeli projekt. Prvi rez.
Dovršavanje počinje kad ruka prestane čekati dopuštenje.