Poruka dana
Na peronu tramvajske stanice stojiš s torbom na ramenu, a vozilo ne dolazi. Netko iza tebe nervozno uzdahne, semafor se promijeni već treći put, i želudac napravi mali čvor kao da kašnjenje znači da cijeli dan klizi iz ruku.
Pišem ti baš za taj trenutak: ne tumači život dok ti je tijelo u alarmu. Kad se ramena podignu, dah skrati i trbuh stisne, pažnja traži dokaze opasnosti. Tada isti prizor izgleda kao prepreka, odbijanje ili znak da nešto neće uspjeti. Kad prvo umiriš tijelo, ne mijenjaš magično okolnosti; mijenjaš mjesto iz kojeg ih čitaš i odluke koje iz tog mjesta donosiš.
Mali obrat je ovaj: ponekad “problem” nije prizor pred tobom, nego brzina kojom mu napeto tijelo dodijeli presudu. Sigurniji živčani sustav ne čini te pasivnima. Čini te preciznijima.
Sljedeći put kad osjetiš čvor u želucu, stavi dlan ispod rebara. Spusti ramena tri milimetra. Udahni normalno, a izdah produži kao da magliš staklo, pet puta. Zatim reci u sebi: “Prvo se vraćam u tijelo, tek onda zaključujem.”
Mirnije tijelo vidi širi kadar.