Poruka dana
Motor je ugašen, ali ostajete sjediti u autu još minutu. Torba je na suvozačkom sjedalu, ključ u ruci, a palac već otvara ekran. Stari glas šapne: “Samo da vidim što ima.” Novi glas odgovori tiše: “Prvo da vidim gdje sam ja.”
Kad pažnja sklizne u ekran bez odluke, um ne prima samo informacije; prima ritam. Tuđi kadrovi, tuđe hitnosti i tuđa raspoloženja počnu birati brzinu vašeg tijela. Ramena se malo podignu, dah se skrati, a sljedeća odluka često nastane iz raspršenosti. Novi glas ne zabranjuje ekran. On samo vraća volan: “Ja biram u kakvom stanju ulazim u sljedećih deset minuta.”
Obrat je u tome da mobitel nije protivnik. On samo vrlo precizno pokaže gdje pažnja nije dobila zadatak. Prazna pažnja traži bilo koji magnet; usmjerena pažnja postaje magnet za bolji potez.
Sljedeći put kad nakon dolaska negdje posegnete za mobitelom, napravite ovo: okrenite ekran prema dolje, stavite oba stopala na pod, pogledajte jedan stvarni predmet ispred sebe 20 sekundi i u sebi recite: “Sada biram prvi miran korak.” Zatim napravite samo taj korak.
Tko drži pažnju, ne mora juriti za sobom.