Poruka dana
Na stolu uz prozor stoji šalica s tragom kave, tri papira bez reda i punjač savijen kao mala zmija. Pišem ti baš za taj trenutak kad sjedneš, pogledaš nered i tijelo zaključi: “Nemam prostora ni u glavi.”
Prostor ne odlučuje umjesto tebe, ali stalno predlaže raspoloženje. Kad pred očima imaš deset nedovršenih signala, pažnja skače s jednog na drugi i unutarnji razgovor postaje uži. Kad napraviš jedan jasan, miran dio stola, tijelo dobije dokaz koji može razumjeti: ovdje postoji mjesto za sljedeći korak. Iz takvog kadra lakše je izabrati jednu misao, jednu poruku, jednu odluku.
Obrat je u ovome: ne pospremaš zato da bi konačno postao netko bolji. Pospremaš mali prizor kao da ta osoba već ima gdje sjesti. Soba tada nije presuda o tebi, nego scenografija za novu pretpostavku.
Danas prije prve važne odluke namjesti timer na četiri minute. Makni samo tri predmeta. Obriši jedan kvadrat stola veličine bilježnice. U sredinu stavi jedan predmet koji ti treba za sljedeći korak, pa sjedni 30 sekundi i gledaj taj prostor bez žurbe.
Ponekad nova slika o sebi počne kao slobodno mjesto pod dlanom.