Poruka dana
„To nije za mene“ pojavi se dok na blagajni restorana stiže račun u maloj kožnoj mapi. Još nitko ništa nije rekao, konobar spušta olovku, a u tijelu se već stisne poznati zaključak: cijena nije samo broj, nego dokaz o tome gdje pripadam.
— Neville Goddard, „The Power of Awareness”
Rastavi tu rečenicu. „To“ je stvar pred tobom. „Nije“ je zid koji se digne prije nego što išta stvarno razmotriš. „Za mene“ je najvažniji dio: tu um ne opisuje novac, nego identitet. Kad to primijetiš, pažnja se vraća iz presude u izbor. Ramena se spuštaju, pogled postaje širi, a odluka može biti trezvena: da, ne ili kasnije — bez osjećaja manje vrijednosti.
Obrat je u ovome: skromnost ponekad nosi masku razumnosti, ali iznutra zvuči kao zabrana postojanja. Ne moraš kupiti, platiti ni dokazati ništa. Dovoljno je da prestaneš koristiti cijenu kao ogledalo svoje vrijednosti.
Sljedeći put kad te neki iznos trzne, uzmi račun, ponudu ili bilješku i okreni je poleđinom prema sebi. Trideset sekundi drži prst na praznom papiru i u sebi reci: „Ovo mogu pogledati mirno.“ Zatim tek odluči što je praktično.
Broj može biti vani; presuda ne mora biti unutra.